Danas je općinski načelnik Edin Delić, primio u posjetu Željka Đermana, bivšeg vojnika Vojske Republike Srpske, koji je 1995.g., u 21. godini života, nakon jedne od akcija na Ozrenu, bio zarobljen od strane naše Armije Republike Bosne i Hercegovine. Iako su bili na protivničkim stranama, prema njemu su se, kako je sam kazao, naši borci, ponašali na human i ljudski način, kako je to u skladu sa Ženevskom konvencijom i njenim dijelom koji štiti pripadnike oružanih snaga, zarobljenike. Najzaslužniji za to, prema rječima Đermana su bili braća Hasan i Fikret Ibrakić iz Kruševice, koji su ga danas ugostili u njihovom domu.
Načelnik Edin Delić i sam bivši pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine je kazao:„Ovo je jedna zaista dirljiva priča, priča koja izaziva emocije, koja ukazuje na nešto što je najvažnije, a to je „Biti čovjek i kada je to teško biti, kada se to ne isplati, kada to drugi velikim dijelom i nisu“. G-din Đerman je čovjek iz Srpca, koji je u toku ovog proteklog nesretnog rata boravio na našim prostorima, učestvujući u borbenim dejstvima i igrom slučaja, igrom sudbine, bio zarobljen od strane naših snaga. U toku zarobljavanja i neposredno nakon zarobljavanja, uslijedio je niz događaja koji nas je doveo do toga da smo se okupili. On je danas došao u sredinu, među ljude koji su bili njegovi neprijatelji u tom ratu,ili je on bio naš neprijatelj, kako smo jedni druge doživljavali, a razlog tome je da su ljudi koji su ga zarobili učinili ono najbolje što su mogli u datom trenutku. A to je, da su ga tretirali kao čovjeka, da su mu pomogli da iz jednog teškog stanja bude predat našim organima. Željko je tada prošao razmjenu i vratio se svojoj porodici, na način koji može služiti na ponos svim onim koji su iole dali svoj doprinos da tretman ratnih zarobljenika, tretman civilnog stanovništva s naše strane bude adekvatan, u skladu sa Ženevskom konvencijom i drugim propisima. Željko je stupio u vezu sa ljudima koji su ga zarobili, a ja sam želio pozdraviti te ratnike jer ih smatram vitezovima. Ovo su ljudi na koje može biti ponosan i naš narod i narod kojem pripada Željko. Željko se borio na način i u vrijeme kako je to jedino moralo. Njegovo zarobljavanje je preraslo u jedno prijateljstvo koje se se nastaviti. Željko će ostati prijatelj i ovog grada i ovih ljudi i moj lični prijatelj. I ja sam bio učesnik borbenih dejstava i znam za događaje iz tog vremena. Želim poslati poruku da prije svega žalimo sve žrtve, a ne prilazimo na način koje su vjere, nacije, hajdemo pomoći porodicama žrtava na najbolji način koliko je to moguće. Takođe, hajdemo kažnjavati zločince, hajdemo osuditi zločine, nemojmo ni tu praviti izuzetke. Zločin je zločin i tu izuzetka nema. Mi, učesnici rata, koji smo dijelili ove nesretne događaje, možemo poslati poruku našem društvu, da je došlo vrijeme da mi gradimo neko bolje sutra. Mi ne želimo nove ratove, ne želimo da se naša djeca prepucavaju po rovovima, želimo da razvijamo društvo prosperiteta, društvo u kojem ćemo uvažavati jedni druge. Mi itekako imamo tlo na kojem možemo graditi prosperitet za naša buduća pokolenja. Za nas je najvažniji u ovom momentu progres, zapošljavanje, bolji uslove za mlade ljude, razvoj ekonomije, tržište“.
„Ja dolazim iz Srpca, zarobljen sam u proteklom ratu na vozućkom ratištu, 1995.g. Ja sam tad bio u golgoti, moj život je bio ugrožen, bio sam faktički mrtav čovjek. Momci koji su me zarobili imali su priliku da me ubiju, nisu to učinili. Oni su meni spasili život. Ja sam njihov vječiti dužnik i zbog toga sam danas tu, došao sam zbog toga, da im se zahvalim. Ovom prilikom želim da se zahvalim načelniku Općine za prijem, momcima koji su me ugostili. Želim poslati svim generacijama poruku i mladim i onim starijim da se rat više nikad ne desi, istakao je danas Željko Đerman.
Željko Đerman je, kako je sam kazao došao s namjerom da poveže dvije općine, Srbac u kojoj živi i Lukavac, grad njegovih spasilaca i prijatelja, radi daljih privrednih i uopšte prijateljskih veza.