1.mart – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, svečano je u Lukavcu obilježen 27. februara polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na Spomen kosturnici i Centralnom spomen obilježju, te Svečanom akademijom, kojom prilikom je priređen bogat kulturno – zabavni program.
Načelnik Općine Lukavac Edin Delić se na Akademiji, u povodu jednog od najznačajnijih datuma bosanskohercegovačke historije, obratio riječima:
„Okupili smo se povodom 1. marta – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, datuma koji ima veliki značaj u našoj novijoj historiji, ali i datuma koji na određeni način i dijeli naše društvmarta se navršava 25 godina od kada se većina građana naše zemlje, na Referendumu opredijelilo za suverenu, nezavisnu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih naroda i građana. Arbitražna komisija Međunarodne konferencije o Jugoslaviji, potvrdila je pravo republika na samoopredjeljenje i nepovredivost granica. Ista Komisija je zaključila da to pravo ne može dovesti do promjene novonastalih država. Na preporuku Komisije uslijedio je Referendum, a potom je Vijeće ministara Evropske unije 6. aprila 1992.g.u Briselu, donijelo odluku o međunarodnom priznanju Republike Bosne i Hercegovine, koja se tada svrstala među više od 190 nezavisnih država svijeta. Pokušaji očuvanja zajednice u kojoj bi građani bili ravnopravni, propali su i put za nezavisnost Bosne i Hercegovine bio je jedini ispravan i jedini mogući put opstanka. Bila su to burna vremena raspada bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i početak krvavih sukoba, agresije i četverogodišnjeg rata, čije posljedice i danas osjećamo. Nastupili su teški dani za građane, koji su živjeli na ovim prostorima. Bosna i Hercegovina je bila napadnuta i morali smo se braniti. Građani Bosne i Hercegovine nisu željeli rat i nisu bili ni spremni za njega. Posljedice ratnih sukoba su 200.000 ubijenih, nekoliko desetina hiljada invalida, oko 1.000 silovanih žena, oko 2 miliona protjeranih iz domova, stotine hiljada djece bez roditelja i ogromne materijalne štete. Ratna dejstva su ostavila teške posljedice u svim segmentima društva, što je uticalo i na ranjavanje bosanskohercegovačkog identiteta. Međutim, i ove najteže dane od postojanja Bosne i Hercegovine, ona je preživjela i opstala zahvaljujući duhu njenih naroda.Ovakva ranjena i razorena, ostala je u naslijeđe budućim generacijama, kao država sa kontinuitetom na koji se mora računati, na način kako se njeni građani opredijele. Sjećamo se uvijek i s dužnim poštovanjem onih, koji su zaslužni za njenju odbranu i opstanak i koji su svoje živote i zdravlje dali za odbranu domovine. Prihvatimo i činjenicu da su nas ratni sukovi 92-96 godine odveli na različite strane i da se moramo boriti da integišemo naše društvo. Gradimo mostove među našim različitostima i učinimo Bosnu i Hercegovinu državom u kojoj će se najveći broj onih koji danas ne slave sa nama, osjećati kao ravnopravni građani. Naša domovina Bosna i Hercegovina je mnogo starija od četvrtine stoljeća, u kojoj slavimo 1.mart. Od prvog pominjanja Bosne u vrijeme vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita 949.g., u djelu „Administrando imperio“ (Upravljanje carstvom), kao Horion Bosone – Zemlja Bosna, naša domovina je imala trnoviti put. Osim ovog datuma, u temeljima naše državnosti, utkano je niz historijskih sjećanja na druge važne datume, kao što je Povelja bana Kulina koja je izdata 29. augusta 1189.godine, koja dubrovačkim trgovcima garantuje slobodu kretanja i trgovanja u Bosni. Mnogi istoričari ovu Povelju nazivaju i daju joj značaj kao rodni list bosanskohercegovačke države. Nedavno smo u ovoj Sali obilježavali 25. novembar kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine, a koji se veže za zasjedanje ZAVNOBiH-a u Drugom svjetskom ratu u Mrkonjić gradu, odnosno vrijeme kada je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine u sastavu bivše Jugoslavije i to na isti način, na istom nivou i kapacitetu kao što su i državnost Srbije, Hrvatske i Makedonije i na bilo koje od 6 republika bivše Jugoslavije. ZAVNOBiH je označio obnovu državnosti nakon 480 godina, a jednako važni su antifašistički temelji koji su garantirali gotovo pola vijeka mira na ovim prostorima.U Evropi i na Balkanu, naša domovina se uvijek nalazila između istoka i zapada. Isuviše važno da bi je lako prepustile obje strane, a odveć mala i slaba da bi očuvala svoj suverenitet tokom burne istorije i tokom vijekova. Žalosna je činjenica da danas veliki broj građana BiH ne osjeća Bosnu Hercegovinu svojom domovinom i da se današnji praznik obilježava samo na dijelu njene teritorije. U našoj domovini su počinjeni strašni zločini i genocid. Poštivanje prema žrtvama i kazna odgovornim su još jedno istinsko breme koje moramo nositi u borbi da jačamo i afirmišemo naše društvo.
Antifašizam i anti-naiconalizam po definiciji su univerzalni, nemaju naciju, dok s druge strane fašizam i nacionalizam u svom temelju uvijek imaju grubu zloupotrebu vjere i vjerskih osjećanja ljudi, manipulaciju i žrtve radi ciljeva koji nemaju mnogo zajedničkog sa našim velikim i važnim sistemima vjerovanja. Više od 20 godina pokušavaju najveće bogatstvo učiniti ključnim problemom. Naše različitosti, susretanje civilizacija, kulturološki i vjerski diverzitet, odnosno naši ljudi ovakvi kakvi jesu su naše najveće blago. Pokušavaju nam dokazati da je naša nesreća u tome što na relativno malom prostoru žive različite vjerske i narodne grupacije, ignorirajući činjenicu da su naši preci vijekovima očuvali multietničnost i multikulturalnost ovih prostora, kako u doba raznih okupacija, tako i u periodima kada je naša domovina bila samostalna. Naše razlike su veliko bogastvo, a tolerancija je put da tim bogastvom osiguramo budućnost i mir našoj djeci.
Nećemo krenuti naprijed ako ne prepoznamo istinsku borbu za pravdu i pravičnost i pokušaje onih koji su odgovorni za naše društvo da nam nametnu mržnju i svađe kao ključne teme u vrijeme kada najbolje kćeri i sinovi ove zemlje ne mogu osigurati sebi niti minimalne uslove za život.
Mi, koji smo svjesni, da bi točak historije krenuo u mnogo težem i pogubnijem smjeru da nije bilo referenduma tog 1. marta, svjesni smo i značaja ovog datuma. Ali isto tako moramo biti svjesni da je danas vrhunski čin patriotizma pomoći našoj domovini Bosni i Hercegovini da osvoji srca onih koje su historijski sukobi zaveli. Činjenica da neko obilježava ili ne obilježava 1. mart ne umanjuje značaj ovog datuma, ali mi, kojima je stalo do domovine, moramo shvatiti i prihvatiti da patriotizam danas nije guranje prsta u oko onim koji misle različito od nas, pripadaju drugom narodu, vjeri ili tradiciji.
Najviši patriotski zadatak danas je da učinimo našu Bosnu i Hercegovinu zemljom, koju će svi ili najveća većina njenih kćeri i sinova osjećati svojom. Umjesto svađe izaberimo dijalog, umjesto mržnje ponudimo toleranciju, umjesto traženja krivice u drugim odnosimo se kritički prema sebi samim.
I danas nam pokušavaju nametnuti društvene podjele po naciji, vjeri ili političkoj pripadnosti, kao zamjenu teza za istinsku podjelu: na klasu obespravljenih i siromašnih i klasu ratnih ili postratnih profitera koji grade svoja bogatstva na mržnji kojom nastoje skrenuti našu pažnju sa suštinskih problema.
Budimo promjena kakvu želimo vidjeti oko sebe. Naša ratobornost neće donijeti mir, a naša domovina je odveć umorna od burne prošlosti i treba budućnost koja će biti dosadna historičarima. Izgradimo stoljeće u kome nećemo puniti svjetske statistike podacima o poginulim, korupciji, kriminalu, zločinu i mržnji. Budimo dosadna međunarodna statistička jedinica u kojoj će se polako povećavati plaće, zapošljavanje i dobrobit postepeno uvećavati i iz koje će prestati masovna migracija mladih ljudi.
Danas slavimo historijski datum. Pamtimo našu prošlost i obilježavajmo tradiciju, ali nemojmo dozvoliti da nam teško breme prošlosti odredi i našu budućnost. Nemojmo dozvoliti da umjesto stvaranja uslova za zapošljavanje i razvoj ekonomije i društva, neposobni i neodgovorni nosioci najviših funkcija siju novo sjeme mržnje i nameću nam sukobe kao zamjenu za rješavanje naših životnih pitanja.
Posebno se zahvaljujem našim borcima za sve što su učinili za odbranu naše Domovine, a svima nama čestitam 1.mart – Dan nezavisnosti.
U kulturno – zabavnom programu, predstavili su se dva općinska KUD-a Bikodže i Puračić, Darko Gajić i Emir Ćosićkić izvedbama na gitarama i plesna grupa „Čarolija“.
